Stotinu godina prošlo je od smrti posljednjeg Erdödya koji je vladao dvorcem okruženim lijepim perivojem.
U stoljeću njegova izbivanja napisane su i šaptane legende o nesretnoj ljubavi, nove su se ljubavi rađale na klupama najdražeg parka, vrijeme i nevrijeme nosilo je svoje.
Na međi umjetničkih inspiracija iz prošlosti i nove vitalnosti koju obnovljeni dvor u Jaski predstavlja svima nama, akademska kiparica Marina Stoponja donosi nam nove mitološke impresije u skulpturama koje ambijentalno izlaže u perivoju koji okružuje dvorac Erdödy.
Umjetnica nastavlja istraživati kulturno-povijesno tkivo grada, proces koji je započela izložbom „Zemlja Jastrebarska“ u Gradskom muzeju Jastrebarsko.
Tada je izlagala portrete Jaskanaca iz prošlosti grada a sad nastavlja u istoj maniri ali s dodatnim kulturološkim plaštom, smještajući duhove/simbole obitelji Erdödy označene legendama koje ih prate kroz stoljeća, u konkretno okružje sadašnjosti dvorca. Time i mjesto izlaganja (perivoj) i povijesni spomenik (dvorac Erdödy) postaju ravnopravni sudionici ove izložbe.
Duh obitelji Erdödy / The Spirit of Erdödy
Skulptura „Duh obitelji Erdödy / The Spirit of Erdödy“ prikazuje mladog jelena. Bijeli jelen je kroz povijest prisutan u mnogim kulturama, od Kelta do američkih domorodaca, kao snažan simbol duhovnog (onostranog) obraćanja i dolaska pozitivnih promjena na vidiku. Mitologija dakako prati i lik jelena koji se nalazi na grbu obitelji Erdödy.
Grb ostrogonskog nadbiskupa i kardinala Tome Bakača Erdödyja (1442-1521) sastoji se od lika jelena na polovici kotača, a grb se
zadržao i nakon što je obiteljsko prezime iz Bakač promijenjeno u Erdödy. Oba heraldička elementa čvrsto se stapaju u nerazdvojnu cjelinu, čineći simbol koji redovito identificira pojavu svakog pojedinog člana obitelji. U isto vrijeme, uz nastanak grba obitelji Erdödy veže se i legenda.
Postoji priča o slomljenom kotaču putnih kola i čudotvornom jelenu koji se iznenada pojavio i u posljednji čas unesrećenim putnicima pokazao izlaz iz opasne i začarane šume.
Marina Stoponja u svom umjetničkom radu kontinuirano istražuje životinjske likove i koristi njihova plemenita tijela za prijenos svojih emotivnih tumačenja.
Bijelog je jelena postavila u maglovitu jesen perivoja i time ga ponovno stvorila, pozivajući slavne pretke koji su vladali dvorcem u pozadini da se obrate nama, koji danas ovdje vladamo stazama i ambicijama.
Ljuba & Stjepan
Građani Jaske sami su odlučili o imenu mosta koji povezuje perivoj i glavnu ulicu, nazvali su ga mostom Ljube Kraljević. Ime su to odmalena znali iz romantične priče Janka Matka, koji je glavni lik romana „Žrtva“ nazvao tako, inspiriran stvarnom ženom iz Cvetkovića, dvorcem u Jaski i staleškim pitanjima.
Nesretna ljubav grofa Stjepana Erdödya i mlade seoske djevojke Ljube često se spominje u jaskanskim razgovorima a pitaju za njih i putnici namjernici (jer legenda se rasprostranila).
Bilo je stoga hrabro od Marine Stoponje posegnuti u ponekad neuhvatljivu, bajkovitu fikciju i kiparstvom materijalizirati likove ljubavnika, po prvi put nakon stoljeća šaputanja i intrige.
Dvije portretne skulpture prikazuje skladno lice djevojke s oglavljem od šlingana rupca, karakteristično za selo Cvetković. Odmah kraj nje postavljena je glava posljednjeg Erdödya, grofa Stjepana. Komunikacija između njih događa se pogledom njegova oka. Drugi nivo povezanosti su sve one priče, romani, slutnje i naše vlastite ideje o romantičnoj ljubavi.
Jelena Škrabe, mag.art
